deep down
21.09.2005., srijeda
|
Dakle... Nina je jos jednom ispala retardirana glupaca.. haha.. nevjerojatno.. Dakle moj alter ego i ja dosli smo do zakljucka da smo ili mi ili svijet oko nas sjebani... Stvar pogleda valjda.. nitko nece reci JA SAM UZROk (naravno) ali totalno je fascinantno da i nakon NEpokusavanja popravaka nekih gresaka postaje sve gore. Jebeno gore. Svatko zna svakoga i svi su toliko pametni da je to zaista zadivljujuce. Ono HALOOOO???? Jel vi ljudi uopce sebe dozivljavate kao jebene sitne tockice na ovome svijetu ??? Znate da ce i ako vas nema i sutra svanut ??? Jebeni stavovi od jos jebenijih ljudi.. pod jebenijih ne mislim u skladu sa samim sobom vec tolko sjebane licnosti da od jebanje drugih u mozak ni ne vide kolko brzo koracaju unazad i koliko sranja u biti rade. Zapravo nije ni vazno.. koga boli kurac za tudje probleme... zivi i pusti druge da zive ali kad se nadje pokoji biser koji se hrani tvojim jadom to onda postaje gadaaaan problem. Dakle pokusali smo.. razgovorom pokusat nesto usadit doticnima u glavu = nije islo. Onda smo pokusali na neki gadan nacin odjebat sve te divne ljude = nije islo (jebeni bumerang). Paonda promjena serve i totalno drzanje postrani , rekoh ako me nema nema sanse da budem za nesto kriva, ali neeeee ..haha opet sam naravno uvucena u neke spacke zato jer je nekome potrebno jebeno lijecenje !! I da.. sad sam dosla do zakljucka.. oko za oko, zub za zub .. il preostaje nesto trece ??? Jer ako vec ispadam kuja da im dam i razloga za taj divan status ?? Odlucih probati.... ahahhaa... mozda me proglase sveticom !!! A mozda i ostane isto.. u svakom slucaju... I dont give a fuck !!! Kazu da samo najjaci prezivljavaju... kurac.. nije stvar u jacini ljudi vec u tome kolko si sposoban sjebat druge za neka svoja uvjerenja koliko god ona netocna i sjebana bila.. E pa Nina welcome to the club... |
30.08.2005., utorak
you
You were my first loveThe earth moving under me Bedroom scent, beauty ardent Distant shiver, heaven sent I'm the snow on your lips The freezing taste, the silvery sip I'm the breath on your hair The endless nightmare, devil's lair Only so many times I can say I long for you The lily among the thorns The prey among the wolves Someday, I will feed a snake Drink her venom, stay awake With time all pain will fade Through your memory I will wade Barely cold in her grave Barely warm in my bed Settling for a draw tonight Puppet girl, your strings are mine This one is for you for you Only for you Just give in to it never think again I feel for you |
28.08.2005., nedjelja
hurt
I hurt myself todayto see if I still feel I focus on the pain the only thing that's real the needle tears a hole the old familiar sting try to kill it all away but I remember everything what have I become? my sweetest friend everyone I know goes away in the end you could have it all my empire of dirt I will let you down I will make you hurt I wear my crown of shit on my liar's chair full of broken thoughts I cannot repair beneath the stain of time the feeling disappears you are someone else I am still right here what have I become? my sweetest friend everyone I know goes away in the end you could have it all my empire of dirt I will let you down I will make you hurt if I could start again a million miles away I would keep myself I would find a way.. |
zivimo snove...sanjamo zivot ?!
kada zapravo pocinje zivot ?kada shvatimo da zivimo ?? da li kada shvatimo da je taj zivot nas ? postoji li granica izmedju snova i stvarnosti ili ih svakodnevno mijesamo.. sanjati.. zivjeti.. da li je moguce da sanjamo zivot i zivimo u snovima? kako odvojiti bol od zelje pozudu od pohlepe srecu od vlastitog ugadjanja sebi.. gledamo li ocima ili hodamo s cvrsto stisnutim kapcima zivimo li danas ili zivimo za sutra ? sto je bolje ? svaki dan prozivi najbolje sto znas... svaki dan zivi za bolje sutra ... a sto ako sutra ne postoji? ili ako se probudim i vise nista nije isto druga osoba.. neki drugi svijet.. potracen dan ?? da li cu sutra zeljeti zivjeti ... ili cu odluciti spavati vjecno ? stvarnost... zivot... smrt.... imaginiramo je u dalekoj buducnosti.. a sto ako je smrt uz nas vec sljedece minute .. sljedeceg sata ... zasto se truditi .. zasto ne pustiti da nes ponesu valovi trule zbilje.. mozemo li udahnuti otrovan zrak s mirisom boli.. pomiriti se sami sa sobom... cemu? ici nizvodno.. plivati uzvodno ... trebaju li nam ti grcevi i bol.. mozda treba pustiti.. mozda je sudbina ipak neizbjezna... mozda tek nakon smrti pocinjemo zivjeti... snivam li da zivim ? kad me dohvati zadnja sekunda.. posljednji dah... hocu li se probuditi... hladnog tijela.. bljedunjavih ruku.. hocu li cuti otkucaje srca... hocu li otvoriti oci.. ili zaspati zapravo.. nikad se ne buditi.. setati snovima zbilje koju sanjam... |
šapat
tvoje usne..sanjala sam da mi sapuces iako te nisam cula osjetila sam tvoj pogled u meni tvoje ruke doticale su neku drugu stranu dio kojemu su dodiri uskraceni tvoje usne.. pjevale su pjesmu o tisini govorile o ljubavi dusa duse umorne od osmjeha patnje nisam razumijela rijeci tvoje usne.. zatvorene hladnim izrazom boli zeledjena boja tvoga lica osjecala sam kako mi dusa otkucava i srce dise.. tvoje usne... miris utrnule jeseni usred zime misticnost tvoje pojave i zvukovi zarko crvene boje tvoje usne.. tvoj misteriozan pogled dok snivas pored mene sram od dodira upucenih tebi poljubac i tvoje usne.. |
ista ulica
miris izgorjele cigareteista pjesma i poznate rijeci zamracena soba i ja.. vjetar prodire kroz zidove a sunce je opet hladno ispucale ruke i krvavi obraz.. ponovno isti ljudi cak je i prizor ostao isti sjedim u kutu sve tisi koraci ne osvrcu se cekam te.. znam da ces doci i time smirujem bol.. palim cigaretu plavi plamen svijece postaje sve manji nestaje... tama se nadvija nad mene grad umire bolan smijeh u tihoj ulici suze klize niz vrat ispucale ruke i krvavi obraz.. cekam te i time smirujem bol... |
never have I fallen
Your lips speak soft sweetnessYour touch a cool caress I am lost in your magic My heart beats within your chest I think of you each morning And dream of you each night I think of your arms being around me And cannot express my delight Never have I fallen But I am quickly on my way You hold a heart in your hands That has never before been given away |
bijeg
Osjecam se kao u klopciIzlaza nema Zidovi me guse, navaljuju na mene divovi realnosti… Ponestaje mi zraka, Nestaje svijetla I neka cudna magla se spušta oko mene u prostorijama stvarnosti. Zelim pobjeci Izgubiti svijest, Probuditi se U drugom vremenu Ili tijelu Nije vazno ni kada Ni gdje Samo da odem Primi moje ruke Zelim nestati.. Odvedi me.. |
invisible shadow
hodam..smijem se.. ili mozda placem.. neznam.. tisina oko mene .. u meni buka.. glasovi u glavi.. vrisak .. cujem korake.. negdje daleko.. okrecem glavu.. vidim te.. ili to mozda nisi ti.. neznam.. nije ni vazno.. ja hodam sama.. putem kojim nikad hodala nisam.. placem.. stranac mi prilazi.. miris cigarete.. gorcina u glasu.. pruza mi ruku.. dali da je prihvatim.. neznam.. dali sad da stanem.. ili hodam dalje.. postaje hladno .. nikoga nema.. mozda je bolje.. da ne koracam sama.. nikada vise.. ili samo sada.. neznam.. |
jos malo..a to je vjecnost
cekala sa..cekam.. i mada znam da neces doci, cekat cu.. jos malo , a to je vjecnost. i gledat cu u nebo, pod kojim i ti dises, pod kojim sam sanjala s tobom, i prolomit ce se vrisak.. ali cekat cu.. jos malo, a to je vjecnost. i smijat cu se, ocajnicki smijati dok ce dusa gorijeti od zadrzane boli.. ali necu posustati.. ja cekat cu.. jos malo, a to je vjecnost. i nitko me nece baciti u okove straha, i zadat cu sudbini teski poraz jer stajat cu i dalje otvorenih ociju punih suza.. i cekat cu.. jos malo... a to je vjecnost... |
you cant touch me
Ponekad nemogu vjerovati da sam ja osoba koja se ne uopce ne poznaje. Ponekad se ulovim u mislima koje se ne cine mojima. Misli s kojima neznam sto bi ..Jedna sam od onih koji ce dijeliti savjete koji zvuce toliko duboki i puni nekog smisla , takodjer sam jedna od onih koja pomaze drugima a sebi nemoze pomoci. Ne shvacam zasto imam toliko zamrsenu psihu.. zasto ne cujem onaj glas iznutra o kojem svi toliko pricaju.. nemam ga ili sam jednostavno od buke zivota oglusila na njega? U svakom slucaju oslanjam se na ono .. napravi sto ti padne na pamet pa sta bude ..bude. Eh, najbolje je kad se nadju oni koji me "poznaju". Dodje mi da im se nasmijem u facu i pocnem vristati toliko dugo i jako dok im se ne izgubi jebeni smijesak sa lica!! Ma tko me poznaje?? Kako se moze netku usuditi reci nesto toliko apsurdno. Sta poznaju... poznaju ono sto dopustam da vide. Sto nuzno nisam ja, zapravo ono sto vecinom nisam ja. Vide masku koju JA i nitko drugi odaberem za svaki dan. Masku toliko drugaciju od mog pravog lica da je nezamislivo skinuti je.. zasto? Kad bi je skinula ne samo da bi vidjeli pravu mene nego bi vidjeli jebeni uzas koji drzim u sebi. A zasto?? Da gledam njihove glupe face i slusam nesto poput.. /nismo znali... (ili) ..razumijem/ Haha.. Naravno. Okrenuli bi se jer , jebiga, ja nisam stereotip, stovise nisam mu ni blizu. A i imali bi pravo. Zasto prljati ruke ako je lakse okrenuti se!?! I nakon eto ovakvih mojih misli pitam se tko je sjebaniji.. ja koja se skrivam sama pred sobom iako znam da nemogu vjecno ili oni kojima "ruzicasta" boja toliko dobro stoji da im ne pada na pamet "odjenuti crno".. Koa steta.. jer meni crno dobro stoji. I tako eto sjedim u zadimljenoj sobi sama i pisem ovo kao da se nadam da ce se nesto promjeniti. A nece.. Sutra cu opet ustati sa zeljom da imam snage nagutati se nekih tableta koje cu maznuti staroj.. odustat cu naravno jer cu si ponavljati nesto glupo poput IT CANT RAIN ALL THE TIME , nabacit cu onaj jako bolan i lazan osmjeh na lice koji svima tako odgovara.. i molit cu da ne puknem bar jos danas.. molit cu za snagu da ne vrisnem koliko mi se gade jadni nasmijeseni ljudi oko mene.. koliko mrzim prazne price bez nekog cilja... koliko mrzim odzdraviti nekoj jebeno prposnoj glupaci/glupanu koju ce sresti na ulici.. I znam da ce proci dan .. opet cu sjesti za ovaj komp i opet cu pistai da bar nesto izbacim iz sebe..mozda ne tu.. mozda nigdje.. mozda to ipak nekako potisnem do sljedeceg dana ili onoga iza .. A opet tko zna.. mozda ce oni koji me "poznaju" bas danas imati srece i UPOZNATI me!! Nadam se da nece.. moglo bi im ostaviti gorak okus u ustima i ne tako lijep izraz lica! Vidjet cemo.. tko cu biti sutra. Ja..? ..sumnjam.. |
hear me..PLEASE!!!
ne pruzaj ruke..ne zelim te.. ne ljubi mi usne.. ne volim te.. ne gledaj me tako.. ne osjecam te.. ne pruzaj ruke.. ne zelim te.. ne ljubi mi usne.. ne volim te.. ne gledaj me tako.. ne osjecam te.. ne citaj mi misli.. preklinjem te.. idi sada.. ne vracaj se.. al ako se vratis.. ne ostavljaj me.. |
nema te
Jutro..jos se uvijek izvijam pod zadivljujucom ljepotom tvoga tijela. Tvoje koze.. Svakim pokretom ruke te trazim.. Nema te.. Tvoja toplina jos lezi na mome jastuku, zauvijek obiljezenom mirisom tvog tijela. Miris mistican poput ljetnog povjetarca poslije kise jos udara o zidove moje ogoljele duse. I dok molim da me vjetar dotice jace tvoje ime ponovno lijeze na moje usne. Usne koje si uzela toliko puta, usne koje bez tebe blijede i umiru. Tesko je udisati prorijedjen i hladan zrak bez tebe. Tesko je lezati.. zaspati bez onog zadnjeg pogleda na tvoje lice u polumraku sobe obasjane samo prigusenim svijetlom ulice. Zelim te ponovno dotaknuti.. da sve moje zelje osjetis u drhtaju ruke. Nema te.. Nemogu zaustaviti tvoj glas u meni.. glas prozet ubrzanim pulsom toliko snazan da jos uvijek rusi davno postavljene zidove oko mog srca. Nemogu te sprijeciti da i dalje odzvanjas u mojoj svijesti. Obuzima me bol. Bole jer te nema... bol zivota. Zivota koji si mi podarila disuci u meni. Toplina u venama nestaje bez tvog dodira. . krv u meni se hladi dok gledam svoj odraz u tvojoj slici. Iluzija jaca dok mirujem. Savrsenstvo tvoga pogleda ponovno me budi iz sna koji nikada nije ni zapoceo. Sna koji ce trajati vjecno. San iz kojega ne zelim da me probude. Zelim zauvijek ostati izgubljena u euforiji tebe. Dok prostorijama moje svijesti strujaju zvukovi jaci od tame koja me obuzima ja vristim. Pluca mi razdire zvuk koji nitko ne cuje. Ne cuju moj vapaj. Ne cuju moju bol.. Ne cuju me kako zazivam tvoje ime satima. Zasto te nemogu prestati doticati u tamnim hodnicima nikada shvacene psihe zeljne tebe.. Nemogu udahnuti zrak koji nije rodjen tvojim dahom. Nemogu vidjeti svjetlost koja nije nastala zarom tvog pogleda. Nemogu cuti zvukove zivota ako nisu prozeti ljepotom tvoga glasa. Ne.. ne zelim otvarati oci. Spavati cu iako sam budna. Sanjati cu i dalje da cujem nikad napisane stihove pjesama nasih dusa. Sanjat cu tebe.. Jer.. Nema te.. |
NO more..
In everything I see you appear with me, how come? How come? And everything I do involves you too. We are like one. In my life there has been so many changes and I don't want to be left out in the rain I don't want to get hurt, I've done my time. All I want from you is to tell the truth. I don't want to get hurt no more this time. I don't want to go blind and find it's falling apart all the time In the middle of a dream you are there for me, your face, your lips. But there's no way you can tell cos I hide it really well, so well. In my life there has been loving and lying and I don't need another reason to cry I don't want to get hurt... I don't want to go blind and find I'm falling apart one more time. |
cemu bol..
Ponekad se pitam koliko boli mogu podnijeti i da li sam davno presla te neke granice i sada samo cekam ... cekam sa nekom nadom da se dogodi cudo koje ce izbrisati svaki trag proslosti..Svatko od nas nosi svoj "kriz" ali nekako mi se cini da dok drugi svoj nose s ponosom ja ga nosim pognute glave i svakim danom tonem pod njegovom tezinom. Svatko od nas moze stati, osvrnuti se i vidjeti jasno na sve svoje greske.. a sto je s onima koje se ponavljaju.. ili s onima za koje znamo da cemo napraviti ali svejedno ne pokusavamo nekako promjeniti neizbjezno sutra...? Zasto je tesko pustiti iz ruku unisteno... zasto je tesko zaplakati, okrenuti se i krenuti dalje??? Zato sto smo samo ljudi? ili mozda nepopravljivi romanticari negdje u dubini?!?!? Ili su to samo opravdanja ? Da li je bol mozda nesto sto si sami namecemo? Kada gubimo nesto ili nekoga da li placemo za time sto gubimo ili opakujemo svoj "neuspjeh" ? Mozda nikad necu saznati, a mozda nije ni vazno. Mozda je ipak bolje pustiti suzu i ne pitati se odakle dolaze i za cime zale. Ali opet je li bol uistinu potrebna da bi znali cijeniti ono dobro ? Mozemo li bez boli?? Ili.... zelimo li bez boli??? |
samo sjena
Zasto me svi gledate s visoka.. zar sam toliko prozirna da u mome liku vidite nesigurnost i bol koju nosim u sebi...zar je vise ne skrivam dobro ?? Zasto ne vidite da sam jednom i ja bila kao vi.Hodala ulicom sa smijeskom.. ponekad laznim , ponekad iz srca.. i ja sam jednom imala nadu u sebi.. zelju za svime.. imala sam osjecaje..sada hodam..neznam ni kojom ulicom..neznam cak ni dal hodam ili sanjam..znam da trazim..iako neznam sto.. mozda trazim sebe.. ostatke razorenog zivota..izmisljene ljubavi..kao da ponovno gledam onaj ponocni izlazak sunca.. tako i gledam na svoj zivot koji nikad nije ni poceo..Zasto se nemogu probuditi iz bolnog sna kojeg nisam zeljela.. zasto je on jos tu dok sirom otvorenih ociju gledam u ruke.. jesu li oziljci na njima stvarni..ili samo projekcija boli koja me razara iznutra.. zasto se smijesim i placem..zasto vristim i smijem se..zasto molim i preklinjem tebe.. zasto svaka tvoja rijec boli kao da svaki put odlazis od mene..ponovno..iznova.. zasto se bol ne smanjuje..zasto ne prestajem jecati u hladnoj postelji..zasto mi noci prolaze u dimu cigarete i grcenju misica...zasto nista ne dijeluje vise..kada je alkohol postao voda ..kada je pjesma postala vristanje.. od kada je sunce tako krvavo.. zasto je uvijek hladno.. Ne zelim srecu.. ne zelim topla jutra.. hladnoca mi odgovara..odrzava moje srce mrtvim..moje oci zaledjenima.. ne zelim znati tko si i zasto me zelis.. ne zelim da me izvlacis iz tame.. ovo je moj dom.. ovo je mrtav zivot koji poznajem..kojeg zelim.. nema razloga za brigu.. ja cu uvijek biti tu..iako me ne vidis tu sam.. prozirna kao i uvijek.. ne ovo nisu suze.. stojim na kisi.. ovo nije plac..smijem se.. ne tresem se.. srce mi kuca jace .. ovo nisu oziljci.. nisu stvarni.. tu sam.. pogledaj me.. vidis li tupost pogleda..vidis li u ocima kako puls usporava i gubi se.. nema one vatre u njima..nema ni leda vise.. jednostavno su prazne..mrtve.. sve sto sam imala oduzeto mi je.. sve sto sam trazila uskraceno mi je.. sve sto sam sanjala ostalo je u snovima.. kao i ja..jedino tamo vidim sve onako kako jest.. ne postoje duse..samo olupine i lazi.. ne postoje poljupci..samo strast koja razara..ne postoji onaj netko..to je samo lazna iluzija..lazete sami sebi da volite jer je to tako potrebno.. ne zelite biti kao ja.. tko zivi u stvarnosti?? ja ili vi.. tko se skriva od okrutnosti ovoga sto nazivamo zivotom.. ja koja sanjam.. ili oni koji hodaju zatvorenih ociju?? i sutra ce sunce opet izaci.. i bit ce tamnije nego danas..moje blijedo lice opet ce se nazirati u tami..samo..bez ikoga.. tako i zelim.. jer to sam ja.. olupina covjeka.. mozda sam oduvijek i bila.. mozda zato ostajem sama..pruzajuc ruke prema ogledalu jer to je jedini lik koji sam navikla gledati..neznam tko je ali lice mi je poznato.. na svako pitanje suti.. mrtvilo izraza lica.. hladnoca zraci iz svakog pokreta koji je bolan ...svakog udisaja koji pokapa.. ogledalo.. iznutra hladno kao i izvana.. kao ja.. ako sam to ja.. mozda sam i bila jednom.. vise neznam tko sam..ni ne zelim znati.. |
